Leksikon

Bil - FakFin - KraNet - PokPok - TekUdi - Uvo

P

Pokriće kratkoročnih obveza

predstavlja omjer novčanog toka iz rezultata (suma neto rezultata poslovanja i amortizacije) i prosječnih kratkoročnih obveza. Poduzeća koja ostvaruju više vrijednosti ovog indikatora smatraju se manje rizičnima zato što svojim poslovanjem generiraju veći novčani tok iz rezultata koji može poslužiti za pokriće kratkoročnih obveza.

Pokriće ukupnih obveza iz EBITDA

stavlja u odnos dobit prije kamata, poreza i amortizacije (EBITDA) te iznos prosječnih ukupnih obveza. Niska vrijednost ovog pokazatelja može upućivati na nesposobnost poduzeća da podmiri svoje obveze po njihovom dospijeću te je stoga naznaka većeg rizika promatranog poduzeća.

Pokrivenost amortizacije investicijama

mjeri odnos ulaganja i amortizacije, tj. koliko se eura investira u dugotrajnu materijalnu i nematerijalnu imovinu na svaki euro amortizacije. U slučaju kada je ovaj pokazatelj veći od jedan, on ukazuje na to da su ulaganja veća od amortizacije.

Poslovni prihod po zaposlenom

predstavlja iznos poslovnog prihoda u eurima po jednom zaposleniku i jedan je od ključnih indikatora produktivnosti poduzeća.

Poslovni prihodi

se ubrajaju u redovne prihode i dio su ukupnih prihoda poduzeća. Oni najčešće čine glavninu ukupnih prihoda te uobičajeno nastaju prodajom proizvoda i usluga poduzeća.

Povrat na investirani kapital

prikazuje odnos dobiti prije kamata i poreza te investiranog kapitala (kapitala i rezervi uvećanih za financijske, tj. kamatonosne obveze). Treba primijetiti da je u nazivniku isključena vrijednost operativnih (poslovnih) kratkoročnih obveza (kratkoročnih nefinancijskih obveza, kao što su npr. obveze prema dobavljačima, obveze prema zaposlenicima, itd.) na koje se ne plaćaju naknade u vidu kamate ili povrata vlasnicima. Radi potpune konzistentnosti izračuna ovog pokazatelja ispod razine EBIT rezultata trebale bi biti prikazane samo kamate koje se plaćaju kreditorima i porez na dobit, ali smo zbog uobičajenog načina prikaza dobiti prije kamate i poreza u Hrvatskoj, ispod razine EBIT rezultata ostavili cjelokupne financijske prihode i rashode. Kao i kod drugih pokazatelja povrata i ovdje se preferira veća vrijednost indikatora jer ona ukazuje na učinkovitije upravljanje imovinom društva.

Prihodi

su povećanje ekonomske koristi u obliku priljeva sredstava ili smanjenja obveza koje za posljedicu ima povećanje vlasničke glavnice, a nije proizlašlo iz uplata vlasnika. Prihodi se mogu podijeliti na redovne (poslovni i financijski) i izvanredne.

Prosječan trošak kamate

predstavlja odnos rashoda od kamata te zbroja prosječnih dugoročnih obveza i prosječnih kratkoročnih kamatonosnih obveza (obveza za kredite, zajmove i izdane vrijednosne papire). Ovim se pokazateljem pokušava aproksimirati prosječna kamatna stopa koju poduzeće plaća za svoje kamatonosne obveze pa se stoga najčešće prikazuje u postotnom obliku.

Prosječna mjesečna bruto plaća

predstavlja trošak osoblja po jednom zaposleniku koji poduzeće treba podmiriti.

Prosječna mjesečna neto plaća

dio je ukupnog troška plaće koji se mjesečno isplaćuje jednom zaposleniku poduzeća. Zbog relativno visokih davanja (porezi, prirezi i doprinosi) u Republici Hrvatskoj, ovaj se iznos znatno razlikuje od iznosa bruto plaće.

R

Račun dobiti i gubitka

financijski je izvještaj o uspješnosti poslovanja poduzeća. U njemu su sistematizirano prikazani prihodi i rashodi te njihova razlika, dobit ili gubitak. Za razliku od bilance koja pokazuje stanje na određeni dan, račun dobiti i gubitka podatke prikazuje za određeno vremensko razdoblje, najčešće kvartal ili godinu dana.

Radni kapital

prikazuje razliku između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza i predstavlja dio kratkotrajne imovine koji se financira iz dugoročnih izvora financiranja. Iz perspektive kreditnog rizika radni kapital poduzeća trebao bi biti što veći.

Rashodi

su smanjenje ekonomske koristi u obliku odljeva sredstava ili povećanja obveza koje za posljedicu ima smanjenje vlasničke glavnice, a nije u vezi s raspodjelom kapitala i rezervi vlasnicima. Rashodi se dijele na redovne i izvanredne, a redovni na poslovne i financijske rashode.

Rezerviranja

su dio pasive i predstavljaju vjerojatne buduće odljeve resursa s ekonomskim koristima proizašle iz prošlih događaja te se stoga priznaju kao sadašnje obveze poduzeća. Obveze poduzeća predstavljaju fiksne obveze s jasnim rokom plaćanja te se od rezerviranja razlikuju po stupnju vjerojatnosti nastanka obveze.

ROA

(akr. od engl. return on assets) izračunava se kao odnos neto dobiti/gubitka i prosječne imovine te se najčešće prikazuje u postotnom obliku. Ovaj indikator prikazuje povrat na imovinu, odnosno koliko se jedinica neto dobiti može stvoriti iz jedne jedinice imovine. Budući da je neto dobit/gubitak kategorija rezultata koja pripada vlasnicima poduzeća, a imovina je financirana kapitalom vlasnika i dugom, varijacija formule za ovaj pokazatelj u brojnik dodaje i trošak financiranja - kamatu ili se povrat na imovinu prikazuje kao odnos dobiti prije kamate i poreza te prosječne imovine. Više su vrijednosti pokazatelja bolje jer indiciraju veću učinkovitost u upotrebi resursa (imovine) poduzeća.

ROE

(akr. od engl. return on equity) pokazuje povrat na kapital koji su vlasnici uložili u poslovanje društva, tj. dobit koju je poduzeće ostvarilo upotrebljavajući kapital angažiran od strane vlasnika. Pokazatelj ROE stavlja u omjer neto rezultat poslovanja (dobit ili gubitak) i prosječnu vrijednost vlasničkog kapitala. Za društvo je povoljnija veća vrijednost ovog pokazatelja jer ona ukazuje na snažniju moć generiranja rezultata po jedinici angažiranog vlasničkog kapitala.

S

Stopa otpisanosti dugotrajne imovine

mjeri odnos troška amortizacije te dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine (pravilno bi bilo isključiti iz nazivnika zemljišta koja se ne amortiziraju, ali smo zbog jednostavnosti prikaza u nazivniku ostavili cijelu vrijednost dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine). Veća vrijednost ovog pokazatelja može značiti da poduzeće brže otpisuje svoju imovinu (ubrzanim amortizacijskim stopama zbog npr. smanjenja porezne osnovice) ili da posjeduje stariju imovinu koju će uskoro trebati zamijeniti novom.

Stupanj pokrića I

izračunava se kao omjer kapitala i rezervi s dugotrajnom imovinom. Poželjno je da ovaj pokazatelj bude što viši.

Stupanj pokrića II

pruža uvid u omjer sume kapitala i rezervi i dugoročnih obveza s dugotrajnom imovinom. Za manji rizik naplate kod poduzeća bolje je da ovaj pokazatelj bude što veći.

T

Tekući omjer

jest omjer kratkotrajne imovine (imovina za koju se očekuje da će se pretvoriti u novac u roku od jedne godine ili jednog poslovnog ciklusa) i kratkoročnih obveza (obveze čiji je rok dospijeća kraći od jedne godine ili jednog poslovnog ciklusa). Sa stajališta likvidnosti je poželjno da vrijednost ovog pokazatelja bude što viša.