Stupanj pokrića II pruža uvid u omjer sume kapitala i rezervi (vlastitog kapitala) i dugoročnih obveza (tuđih izvora sredstava) te dugotrajne imovine. Kako bi se umanjio likvidnosni rizik (rizik pravovremenog plaćanja obveza), povoljnije je za poduzeća da učešće dugotrajne imovine bude što manje u odnosu na dugoročne izvore financiranja koje predstavljaju kapital i rezerve te dugoročne obveze.

Naime, budući da se učinci uporabe dugotrajne imovine ostvaruju u roku dužem od jedne godine, njeno financiranje iz kratkoročnih izvora nije pravilno te može dovesti do likvidnosnih problema. Stoga je bolje da ovaj indikator ima što veću vrijednost jer to znači da poduzeće u većoj mjeri koristi dugoročne izvore za financiranje dugotrajne imovine. Vrijednost veća od 1 ukazuje na to da poduzeće ima pozitivan neto radni kapital, tj. da se barem dio kratkoročne imovine financira iz dugoročnih izvora. Stupanj pokrića II varira među industrijama pa je ovaj indikator potrebno analizirati u odnosu na prosjek djelatnosti u kojoj društvo posluje.